Mjesečevi Prsti

Blog Geine boje...

02.03.2016.

Pogled na kalendar...





Priznajem, prvo pogledah na svoj dashboard.Ne bijah sigurna koji dan marta to bijaše. te, 2005. godine.

13.ti....meni drag broj, djelićem stoga jer ga se mnoštvo, ovako ili onako, užasava a većim dijelom, jer mi se puno lijepih stvari, desilo a ima veze sa tim brojem, datumom....

Awakeov komentar na moj zadnji post mi je ostao u mislima, te još razmišljam, da li je fb zaista toliko uticao na moje pisanje ( jer i tamo umijem pisati, o znam... ;)  )...Ili mi se nekako, vratila i ostala kao opomena, stara crtica iz sjećanja Ive Andrića a u vezi njegova jezgrovita pisanja ( da me krivo ne shvati niko - ne uporedjujem niti izbliza njega i sebe, no ta mi je crtica postala draga čim sam je prvi put čula od moje gimnazijske profesorice tadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika, a ona glasi, otprilike, ovako...Kada su Andrića jednom prilikom zapitali, odakle mu ideja za njegovo jezgrovito i vrlo specifično pisanje, naveo je primjer kojeg je on povezao sa pisanjem...Bio je jednom, u posjeti nekoj rodici koja se bavila tkanjem. I radeći na tkalačkom stanu, majka ju je svako malo opominjala - Zbijaj, zbijaj -

On je to prenio na svoj stil pisanja...odbaciti nepotrebno, držati se glavne ideje i paziti na nit-vodilju....

Hoću reći...nešto, neko, osoba ili dešavanje, ili tek odmak malko općenit od pisanja na blogu, me je potakao da možda, drugačije, pišem.

   No....da sada ne bih išla u dubiozu pa time precrtala već napisano.... ;)... da se prihvatim malko, pisanja posta.

Da...ovo bijaše uvod... :)

Dakle, 13. marta će biti punih 11 godina da sam registrovana blogerka na ovom blog servisu. Ne mislim sada nabrajati nickove svih tada meni bliskih i rado čitanih, blogera - nema smisla....A nije to ni bitno.

Bitnije je da pokušam objasniti ( opet će me nekolicina odlično razumjeti, jer starih blogera, kako vidim, ima... :) ) zašto sam u dugom periodu, istinski uživala i sa jednostavnim otvaranjem duše, pisala ovdje.

Dešavala su se fina i normalna, ljudska razumijevanja. Prepoznavanje razmišljanja, afiniteta, i čitanje blogova i pisanje postova, je bio normalan dio mog dana, pa bio on pretrpan obavezama  ili baš i ne.

Imala sam osjećaj da bez bojazni, mogu pisati o nekim svojim mislima, momentima - mnogo puta sam jasno i glasno, naglašavala, da dnevna dešavanja iz bliže i dalje okoline, nisu  i teško da će biti, teme pisanja kod mene....no time sam opet, davala do znanja, da se, kad sam ja u pitanju, ne radi o osobi koja živi sa ružičastim naočalama na nosu i koja ne vidi dalje, od istog tog nosa.... ;)

Jednostavno, moj blog je dugo bio moje parče virtuale gdje sam i dalje bila ja-ja, bez maski ili pretvaranja. I opuštenost koju je omogućila atmosfera medju blogerima a koja je poticala na pisanje, na razmjenu misli i na uvažavanje  mnoštva zanimljivih komentara....

Zašto me jednako tako, dugo nije bilo?  Ne mislim da je to neko svjetski važno, krucijalno, pitanje...no pitam i sebe samu. Promjene  u određenim segmentima ovog blog servisa, možda su uticale, dijelom.  Potpuna promjena atmosfere ovdje, opet u jednom periodu, možda, drugim dijelom. Moguće i to da sam kao Bik i time vrlo konkretna osoba....krenuvši sa aktivnošću na fb-u, bila više privučena većom dinamičnošću, izazovom novoga....i kad se sve ovo već napisano pomiješa...otud stanka i odmak od blogger.ba servisa....

Priznajem, pisati nikad prestala nisam. Na način kako dragi Awake napomenu....Nešto od toga je u mojim bilješkama na fb-u a nešto u nekim folderima, na mom kompu....Tako da je pisanje nešto što je bilo dio mene, trenutno je i dalje tako a i biće...ja bez toga ne umijem.... :)

Jednako tako, možda više i neću pisati, kako sam nekada pisala, ovdje. Promjene su normalne, moguće da te promjene budu i na bolje, ko zna.... ;)

No priznajem skrušeno... baš u inat baba-rogama a kao dio moje ljubavi ka pisanju, blogger.ba je dio mojih posebnih uspomena. Lako bi mogao biti opet, dio mojeg, ako ne svakodnevnog, onda pisanja iz čistog gušta....

Jer...... sve ono što stvarnost oko nas poreda, iscrta, ponudi, samo je nezamjetan djelić onoga, što bi trebalo da mašta nadogradi. Obogati, doda boje, pokret i život.

Onaj, koji je u meni.....

     :)



22.02.2016.

Februarske crtice.... :)





Blogger me baš opominje...time da ne vidim pozadinsku fotku mog bloga, i daje mi znak da sam ovo mjestašce, malko zanemarila...- A e,- što bi rekli moji dragi Dalmoši....

To ću naknadno da rješavam, sad...pod ovom Punom Lunom, samo mi se piše...

Crtice skoro-pa-protekla-februara....

Ima ih, nije da ih nema....

- Sasvim ozbiljno, iako bez ijednog znaka  za okolinu, razmišljam o sredjivanju hrrrrrrrrrpe tekstova, baš ovdje ispisane, nekoć...pa da vidim šta i kako s time, poslije....

- O prijateljstvu.....Učini ti se, priznaću, da čak i neko poznanstvo, pa pretočeno i preraslo u prijateljstvo, ipak nije, i ne samo  -učini - no se pokaže, to što sam mislila da jeste.
Nije da mi nije žao, jeste.A zašto....pa stoga jer mi je ta osoba bila draga, jer sam joj od srca  pružila puno puta toplinu mog društva, slušala je uz kafu u mom kutku zelenila, pokšavala joj razjasniti neke stvari, koje uvijek i samo, onaj sa strane, jasnije vidi...
No, summa sumarum...očito nije bilo istinski iskreno prihvaćeno. No, bolje da je tako sada, no za još koju godinu....Sretno neka joj je ....

- Raskrsnice. Poslovne.... Pojma nemam koji mi je planet  u poslovnoj kući, niti šta mi je ispisano u natalnoj karti....ali, malo kada da mi se desilo da su predamnom jasni putevi poslovni. Ili je tišina, ili...odjednom nekoliko dešavanja, tako da uvijek treba da pravim izbore....
No, zato imam uvijek oko sebe nekoliko pouzdanih prijatelja a čije mišljenje uvijek pažljivo razmotrim i evo i ovako...hvala vam.... ;)

- Fb i pisanje neograničenih statusa je opasan takmac blogu. Posebno kada se radi o osobi iza koje je oko deset godina pisanja blogova na raznim blog servisima, sve sa različitim iskustvima....No, ko zna, možda opet pripitomim samu sebe da pišem ovdje. Češće, dulje....recimo - kao nekad..... :)...

- Približavanje marta....Neka ga, mogu ja to.....sa svime što on nosi, posebice, jedan datum....


             I tako......

   Zalud je svemu i svačemu, Puna Luna je moj stari Drugar. Opusti me, izbistri misli, ubrza  prste i riječi teku...
Priznajem, počesto se prisjetim nekih davnih dana  i trenutaka na ovom bloggeru. Ne bih mogla reći, najtačnije, da li bi bilo dobro da su ta, nekadašnja vremena, potrajala. Sve je podložno promjeni, kako neće ovo....No drago mi je da sam sve to skupa prošla, osjetila i mislim da je odavno ovaj blogger opet ugodno mjestašce pa.....ostaje da se vidi..... :)

I za ovo večer....koje će biti dulje, meni bar.......:)  








Noviji postovi | Stariji postovi

Mjesečevi Prsti

Mail:

MOJI FAVORITI
Princ of Perversia
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
Gracias a la Vida
Pozor: Jasan stav!
zdravi i lijepi
va§IONka
fragmenti vremena elTangoTango
Priče o umoru
titolitarizam
U urbanoj sahari života
* THE ANATOMY OF ROCK*
I Love To Be Hugged
sličansebi
Svemirske Pjesme
Hod po rubu
Iz_mudrosti_u_ludost
I can't control my ego
Bosanski život
blob
Djevojka u mojim ustima
Strangers In The Night
bezimeni
fotosypalabras
apartman vargas
Pogresan korak
DRAGI B(l)ože...
Gledano okom žene
Samo računi redovno stižu...
Rahat No More
Tišina
#Sectio Divina
Qalb
Vaffanculo
herbarium za ljekovite trave
STRANA 212
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
Waiting for Godot
Oplaneti se - recikliraj
Surogat
shizika
TA-HA
Hard Time Blues
Silent
Orao-na-ramenu
By MosHer
Koko Kokano
The meaning of life
999
LJEPOTA DUSE
više...

BROJAČ POSJETA
333183

Powered by Blogger.ba