Mjesečevi Prsti

Blog Geine boje...

10.04.2016.

..... :)

Naidju dani kada se pitaš, a odgovora nema. Pa ...pitaš pa ga opet nema. No ipak vjerujem da će odgovor, bilo kakav, stići. Trebalo bi...ljudi smo... Inače? Amira Medunjanin je tako divno čarobna i jednostavna. To i jeste odlika velikih :).. April i ja, znači već odavno, druženje sa prirodom, sa radom i umorom. Prija, sve .. :) Dobar vam april bio... ;)

02.03.2016.

Pogled na kalendar...





Priznajem, prvo pogledah na svoj dashboard.Ne bijah sigurna koji dan marta to bijaše. te, 2005. godine.

13.ti....meni drag broj, djelićem stoga jer ga se mnoštvo, ovako ili onako, užasava a većim dijelom, jer mi se puno lijepih stvari, desilo a ima veze sa tim brojem, datumom....

Awakeov komentar na moj zadnji post mi je ostao u mislima, te još razmišljam, da li je fb zaista toliko uticao na moje pisanje ( jer i tamo umijem pisati, o znam... ;)  )...Ili mi se nekako, vratila i ostala kao opomena, stara crtica iz sjećanja Ive Andrića a u vezi njegova jezgrovita pisanja ( da me krivo ne shvati niko - ne uporedjujem niti izbliza njega i sebe, no ta mi je crtica postala draga čim sam je prvi put čula od moje gimnazijske profesorice tadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika, a ona glasi, otprilike, ovako...Kada su Andrića jednom prilikom zapitali, odakle mu ideja za njegovo jezgrovito i vrlo specifično pisanje, naveo je primjer kojeg je on povezao sa pisanjem...Bio je jednom, u posjeti nekoj rodici koja se bavila tkanjem. I radeći na tkalačkom stanu, majka ju je svako malo opominjala - Zbijaj, zbijaj -

On je to prenio na svoj stil pisanja...odbaciti nepotrebno, držati se glavne ideje i paziti na nit-vodilju....

Hoću reći...nešto, neko, osoba ili dešavanje, ili tek odmak malko općenit od pisanja na blogu, me je potakao da možda, drugačije, pišem.

   No....da sada ne bih išla u dubiozu pa time precrtala već napisano.... ;)... da se prihvatim malko, pisanja posta.

Da...ovo bijaše uvod... :)

Dakle, 13. marta će biti punih 11 godina da sam registrovana blogerka na ovom blog servisu. Ne mislim sada nabrajati nickove svih tada meni bliskih i rado čitanih, blogera - nema smisla....A nije to ni bitno.

Bitnije je da pokušam objasniti ( opet će me nekolicina odlično razumjeti, jer starih blogera, kako vidim, ima... :) ) zašto sam u dugom periodu, istinski uživala i sa jednostavnim otvaranjem duše, pisala ovdje.

Dešavala su se fina i normalna, ljudska razumijevanja. Prepoznavanje razmišljanja, afiniteta, i čitanje blogova i pisanje postova, je bio normalan dio mog dana, pa bio on pretrpan obavezama  ili baš i ne.

Imala sam osjećaj da bez bojazni, mogu pisati o nekim svojim mislima, momentima - mnogo puta sam jasno i glasno, naglašavala, da dnevna dešavanja iz bliže i dalje okoline, nisu  i teško da će biti, teme pisanja kod mene....no time sam opet, davala do znanja, da se, kad sam ja u pitanju, ne radi o osobi koja živi sa ružičastim naočalama na nosu i koja ne vidi dalje, od istog tog nosa.... ;)

Jednostavno, moj blog je dugo bio moje parče virtuale gdje sam i dalje bila ja-ja, bez maski ili pretvaranja. I opuštenost koju je omogućila atmosfera medju blogerima a koja je poticala na pisanje, na razmjenu misli i na uvažavanje  mnoštva zanimljivih komentara....

Zašto me jednako tako, dugo nije bilo?  Ne mislim da je to neko svjetski važno, krucijalno, pitanje...no pitam i sebe samu. Promjene  u određenim segmentima ovog blog servisa, možda su uticale, dijelom.  Potpuna promjena atmosfere ovdje, opet u jednom periodu, možda, drugim dijelom. Moguće i to da sam kao Bik i time vrlo konkretna osoba....krenuvši sa aktivnošću na fb-u, bila više privučena većom dinamičnošću, izazovom novoga....i kad se sve ovo već napisano pomiješa...otud stanka i odmak od blogger.ba servisa....

Priznajem, pisati nikad prestala nisam. Na način kako dragi Awake napomenu....Nešto od toga je u mojim bilješkama na fb-u a nešto u nekim folderima, na mom kompu....Tako da je pisanje nešto što je bilo dio mene, trenutno je i dalje tako a i biće...ja bez toga ne umijem.... :)

Jednako tako, možda više i neću pisati, kako sam nekada pisala, ovdje. Promjene su normalne, moguće da te promjene budu i na bolje, ko zna.... ;)

No priznajem skrušeno... baš u inat baba-rogama a kao dio moje ljubavi ka pisanju, blogger.ba je dio mojih posebnih uspomena. Lako bi mogao biti opet, dio mojeg, ako ne svakodnevnog, onda pisanja iz čistog gušta....

Jer...... sve ono što stvarnost oko nas poreda, iscrta, ponudi, samo je nezamjetan djelić onoga, što bi trebalo da mašta nadogradi. Obogati, doda boje, pokret i život.

Onaj, koji je u meni.....

     :)




Noviji postovi | Stariji postovi



Mail:


BROJAČ POSJETA
323754