0 komentara 15

….1200 niti jednog ćilima…

Čudno dobri i spretni su ljudi, tkalci. Od tankih niti stvaraju čuda. Od boja koje kombinuju s nitima, daju mašti oblik i formu.

I ima nešto toplo, utješno i domaće u zvuku tkanja.U odrješitosti djela koje stvaraju. U počecima, sa osnovom, kojoj je bitna čvrstina i ravnomjerna zategnutost.Ni prejako, ni labavo. Onda je na takvoj osnovi lako potkom provlačiti boje, mješati vunene i svilene niti i stvarati sne oblikovane ljudskom maštom a mašti iscrtati obrise, preliti je bojama a sve to ispredeno ljudskim prstima i spretnošću im…

I sad gledam…april, pun mjesec i moj 1200. zapis na ovom mjestu. Poput 1200. niti potke koja čeka da bude zbijena i da se pretoči u dotašanje boje ćilima i da pruži oslonac za iduću boju, za oblik više na slici izatkane mašte i otvoren put da se izabere nova vrst niti…

Lako je drugu vrstu niti prstima odabrati za potku i provući je, kad je osnova jaka. Onda je samo izazov više, uprkos težini posla, trajanju mu, da se na osnovi a kroz potku, provuče poruka, želja, molba, osjećaj, smiraj i uzavrelost trenutka tkanja…

Neka mojih niti. Nekad su grube, pune čvorića jer nit puca pa je vežem, jer nekad se predivo kida pa treba ponovno krenuti, a opet, ništa nije naspram momenta kada je nit čvrsta, jasno ide i po njoj se boje same javljaju…

…:o)

15 Comments

  1. kutakusana

    ja inace nadjem nesto za reci,,uvijek,,pogotovo kada bi trebala cutati 🙂

    nekako mi te niti izazvase blag i prijatan osmijeh na licu,,podsjetise me na neke lijepe trenutke iz dijetinjstva,,

  2. graciasalavida

    Kad bi osnovna nit bila glatka, kad bi sve išlo jednostavno, kad bi se sve kockice poput puzzle-a poslagale uz nju…. zar bi mi onda bili ovakovi kakovi jesmo?
    Ponekad i treba biti kvrgavo, grubo, teško, naporno, čupavo… samo zato da znamo cijeniti kad sve bude glatko… 🙂

Leave a Reply