....uvijek ;o)
Ponekad me pokrene miris....cimeta, na rubu usne ili vršcima prstiju. Kafe u šolji medju mojim prstima...miris lavande odnekud, dolutao i trak mirisa vjetra s osmijehom mora....
Ponekad, šum lišća u proljetno jutro...
Ponekad, note koje mi dušu preberu...
Ponekad tudji bol i tuga....pa onda želja da ih zbrišem i smanjim.
Ponekad svo mnoštvo gluposti oko mene, bliže i daleko, više ili niže.....
Ponekad...sam osjećaj da sam se jutros probudila...
Ponekad? Ne....uvijek me nešto pomjera, dira, dotiče i dok je tako...živa sam...
......:o)